Bogato prirodno okruženje, pejzaži posebne prirodne lepote (planine, jezera, reke, šume, kanjoni, hrastovi, pećine, močvare i još mnogo toga) su ono što čini Eviju idealnim i važnim područjem za posmatranje raznih ptica u proleće, leto i zimu. Močvare Evije su međustanica i utočište za ptice selice i nalaze se na migracionom koridoru (Severna Evropa - Afrika), pa je njihova važnost veća. Područja Ohi i Kavondoro su među najvažnijim prolazima ptica selica u zemlji. Na ovom području je zabeleženo više od 220 vrsta ptica. U višim delovima žive Alectoris graeca , u ravnici Karistosa gnezde se retke Cercotrichas galactotes, a povremeno se viđa i Gyps fulvus . Larus audouinii, Calonectris diomedea, Puffinus yelkouan i Phalacrocorax aristotelis retki su na morima i stenama, dok hydrobates pelagicus lete u Kavondoro. Predatori su Aquila fasciata, Circaetus gallicus, Buteo buteo, Falco peregrinus, Falco eleonorae, Accipiter nisus i Falco tinnunculus, dok su Aquila chrysaetos, Aquila pennata, Circus aeruginosus, Circus pygargus, Circus macrourus i Buteo macrourus. Ostale vrste ovog područja su Scolopax rusticola, Streptopelia turtur, Cuculus canorus, Apus apus, Apus pallidus i mnoge druge. Ako više volite planinu Ohi, tu posetilac ima priliku da čuje zvuke retkih ptica, kao i da ih vidi u svom prirodnom okruženju, ako ima dovoljno sreće.
