Tunel nade

Kada se rodila ideja o izgradnji tunela ispod piste sarajevskog aerodroma, kako bi se opkoljeno Sarajevo povezalo s ostatkom bosanske teritorije, mnogima se učinila vrlo čudnom. Međutim, bila su to vremena kad je sve bilo više nego čudno. Grad se našao krajem 20. vijeka u klasičnoj srednjovjekovnoj opsadi. U vojnoj teoriji upravo je za to razdoblje, naime rani srednjovjekovni vijek, karakteristična pojava tunela kao utvrđenih zgrada. Često se u tom razdoblju tunel smatrao presudnim činiocem u postizanju ratnih ciljeva. Takođe u novijoj istoriji ratovanja susrećemo tunele koji su prokopani za različite svrhe. Tuneli su korišteni u Prvom i Drugom svjetskom ratu. I danas se na britanskom otoku Jersey nalazi čitav podzemni kompleks poznat kao "Jersey War Tunnels" i sličan kompleks možete vidjeti na Gibraltaru. Sarajevski tunel, od ideje do realizacije, a prvenstveno po funkciji, u mnogočemu je bio jedinstven u svijetu objekat takve vrste. Ta iskopana rupa u zemlji, dugačka približno 800 metara, s prosječnom visinom od 1,6 metara i širinom od 1 metar, podsjećala je na sve drugo, osim na tunel, ali je zbog svoje važnosti za grad i zemlju postala veća od samog Lamanša. Dašak slobode stiže kroz tunel do grada koji se gušio i bio dovoljan da ljudima da novu snagu za opstanak u godinama rata koje će uslijediti. Zbog vojnog, političkog, psihološkog značaja i važnosti za snadbijevanje grada koji je imao, bio je čuvan kao tajna " tunel koji ne postoji".