Besa je najvažnija i jedinstvena vrlina Albanaca, posebno u albanskim Alpima. To je jedinstveni kodeks časti među ljudima. Budući da su pretežno katolici, lokalno stanovništvo sjeverne Albanije zaklelo se u Jevanđelje, iako su muslimanski vjernici primenjivali kanon Leke Dukagjinija. Kamen na kome se polaže zakletva može biti nadgrobni spomenik, obični kamen ili velika stijena za koju se vjeruje da je fragment meteora koji je pao s neba, a koji se u planinama naziva olujna stijena. Zakletva izrečena na kamenu odnosila se na istinu za koju su tvrdila dva pojedinca, porodice ili zajednice. Istina je dijelila život od smrti, ali i imovinske granice ili redosljed navodnjavanja zemljišta. Zakletva data na kamenu je najteža i najstrašnija. Takođe se odnosilo i na zakletve. U nekim slučajevima su svi držali kamen u lijevoj ruci, dodirujući ga desnom rukom, govoreći: „Za dobro Božje, neka mi pomogne, ni ja ni bilo ko u mojoj kući nećemo prekršiti ovu zakletvu“. Postepeno, ovaj paganski ritual zakletvi na kamenu postaje sve ređi.
