Muzej Jevreja Bosne i Hercegovine

Muzej Jevreja Bosne i Hercegovine (Il Kal Grandi -Veliki hram, ili Il Kal Vježu -Stari hram ili Stara sinagoga) jest dio Muzeja Sarajevo smješten u prostoru nekadašnjeg Starog hrama, u najstarijoj sinagogi u Bosni i Hercegovini.[1] Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 11. oktobra 2003. donijela je odluka da se Muzej Jevreja proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Sagrađen je 1580. kada je rumelijski beglerbeg Sijavuš-paša dao novac da se izgradi jedan veliki stambeni objekat za Jevreje Sefarde, koji su 1566. godine protjerani iz Španije, došli u Sarajevo i donijeli svoje običaje i jedan od najznačajnijih rukopisa iz 15. vijeka – sarajevsku Hagadu. Na mjestu tadašnje Sijavuš-pašine daire ili Velike avlije otpočelo se sa gradnjom. Do kraja 16. vijeka u prostoru Velike avlije nastaje prva sinagoga, Stari jevrejski hram. Građevina je teško oštećena u požarima 1697. i 1788. godine. Nakon brojnih teškoća i dobijanja dozvole osmanskih vlasti za obnovu 1794, sinagoga je obnovljena 1821. Posljednja molitva čula se šest dana nakon aprilske okupacije Sarajeva 1941. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, sinagoga je pretvorena u zatvor, a potom u magacin. Od 1966, nakon restauracije, sinagoga je Muzej Jevreja Bosne i Hercegovine. Dokumenti i pokretni predmeti u muzeju svjedoče o životu i stvaralaštvu naroda koji ima značajnog udjela u ukupnoj historijskoj slici Bosne i Hercegovine.