Crvčci često stvaraju toliku buku, a mnogi i ne vide neumornog svirača negdje u borovima ili hrastu crniki. Treba se dobro potruditi da bi ga se prepoznalo, jer bojom tijela izvrsno se uklapa u sivkastu, ispucalu koru borova. Cvrčci imaju poseban uređaj na dnu zatka gdje im mišići napinju zvučne opne i njihovim titranjem nastaje zvuk. To se događa čak 400 – 500 puta u minuti. Zvuk se pojačava u šupljem zatku mužjaka koji djeluje kao rezonator. Zvuk potom moduliraju smještanjem zatka u odnosu prema podlozi i tako nastaju ritmički, prodorni zvukovi. Zanimljivo je da cvrčci sviraju samo kad je temperatura iznad 25 ºC. Kad je niža, nemaju dovoljno energije. Oni su stoga pravi ljetni kukci. Pjevaju samo mužjaci i tako privlače ženke. Našeg cvrčka nalazimo u šumama obalnog pojasa, najviše u crnogorici. Čest je posvuda po Sredozemlju, a u Hrvatskoj živi još nekoliko vrsta. Teško je zamisliti ljeto i onaj poseban ljetni ugođaj bez njihova zvuka tako da su u Dalmaciji postali simbol ljeta.
